вучица
вучица
вучица
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


РУСИ И СРБИ -ЈЕДАН НАРОД, ЈЕДНА ДУША - РУССКИЕ И СЕРБИ - ОДИН НАРОД, ОДНА ДУША
 
PrijemPortalGalerijaLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 Како је волела и певала Марина Цветајева

Ići dole 
2 posters
AutorPoruka
Бранка
Admin
Admin
Бранка


Broj poruka : 249
Datum upisa : 27.06.2009
Lokacija : Београд

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptySre Jul 01, 2009 10:18 am

Marina Cvetajeva
NOVOGODIŠNJE
Srećna ti Nova – nov svet – i kraj – pod novim krovom!
I prvo pismo tebi na novom
– Nesporazum je da je na rodnom –
(Rodnom-plodnom) mestu zvučnom, mestu zvonkom,
Kao Eolova kula prazna i strašna.
Prvo pismo tebi iz jučerašnje,
Gde ću bez tebe da zgasnem,
Domovine, sad već nejasne
Zvezde... Zakon odlaska i odbijanja,
Po kojem za srce više prianja
Nebila i neviđena, neznana.
Da pričam kako sam za tvoju saznala?
Ne zemljotres, ne lavina snežna.
Čovek je ušao – bilo koji – (nežno
Voljeni – Ti). Najbolnije od zbitija svih.
U Novosti i Danu. – Članak il stih?
Gde? – U planini. (Prozor u granju jele.
Čaršav.) – Zar ne vidite novine, je l’ te?
Članak, dakle? – Ne. – Al... Poštedite me truda.
Glasno: Teško je. Unutra: Nisam Juda.
U sanatorijumu. (Raj iznajmljen.)
Dan? – Juče, prekjuče. – Pamćenje izdaje.
Bićete u Alkazaru? – Ne prolazim tuda.
Glasno: Porodica. Unutra: sve sam, al ne Juda.
Srećna ti Nova! (Rodilo se sutra!) –
Da kažem šta rekoh saznavši jutros da...
Pssst... Po navici, eto – omaklo mi se.
Život i smrt davno već stavljam u navodnice,
Zna se da su to fraze sročene vešto.
Nisam ništa učinila, ali se nešto
Učinilo, bez senke i odjeka, lako –
Delotvorno!
A sad: – Kako si putovao? Kako
Se kidalo srce i kako to da
Nije se iskidalo? Ko što na kasačima iz Orla,
Koji i orlovima, rekao si, prednjače,
Ponestao ti je dah – ili jače?
Slađe? Nigde visine, nigde spusta.
Leteo je na orlovima Rusa –
Ko. Krvnu vezu imao s drugim svetom:
U Rusiji si bio – onaj svet na ovom, prokletom,
Video si. Bekstvo udešeno vešto!
Život i smrt izgovaram sa smeškom
Skrivenim – svojim ćeš ga dotaći potom!
Život i smrt izgovaram sa fusnotom,
Zvezdicom (noć kojoj se nadam uopšte:
Mesto moždane polulopte –
Zvezdana!)
Da ne zaboravim, prijatelju, ovo
Što sledi: ako je slovo
Rusko zamenjeno nemačkim – to se može –
To nije zato što će danas, tobože,
Sve biti primljeno, što će mrtav (nišči) pojesti sve –
Ne trepnuvši! – već zato što onaj svet,
Naš – trinaesti, u Novodevičjem, nagonski
Sam shvatila: nije bez-, već – sve-jezički.
Tako i pitam, ne bez tuge snažne:
Ne pitaš više kako se ruski kaže
Nest? Ta jedina što sva gnezda
Pokriva rima: zvezda.
Udaljujem se? Al nema takve stvari
Koja od tebe može da udalji.
Svaka pomisao, svaki, Du Lieber,
Slog u tebe vodi – ma o čemu tu lire
Govorile (od ruskog nemački ako
Mi je bliži, anđeoski mi je bliži!) – kako
Nema mesta gde tebe nije, no ipak ima (greše):
Grob. Sve je kako ne beše i sve je ko što beše,
A o meni baš ništa – zar ne?! –
Okruženje, samoosećanje, o, Rajnere?
Uporno, sveneizostavno naselje –
Prvo viđenje vaseljene
(Podrazumeva se: i pesnika zanetog
U njoj) i poslednje planete,
samo jednom i date tebi – u celini, celom!
Ne pesnika s prahom, duha s telom
(Odvojiti ih znači uvredu, neistinu)
Već tebe s tobom, tebe s istim u
Tebi. – Biti Zevsov ne znači biti polubog
I od Kastora bolji – tebe s tobom-Poluksom,
Mermera-tebe s tobom-travkom,
Ne rastankom i ne sastankom –
Već suočenjem: sastanak i rastanak, u lúku,
Odjednom.
Sopstvenu ruku
Kako si gledao (trag – na njoj – mastila)
Sa svoje od toliko i toliko (koliko?) milja
Beskrajne jer bespočelne i stalne
Visine, nad razinom kristalnom
Sredozemnog – i ostalih jezera slitih.
Sve je kako ne beše i kako će biti
I sa mnom posle kraja predgrađa i mesta.
Sve je kako ne beše i sve je kako već jeste.
Zar je onome ko je pisao do nedelje
Silno još do ičega! – i gde još gledati nevolje,
Nalaktivši se na rub lože, na lakat,
Sa ovog – ako ne na onaj, sa onoga pak
Ako ne na mnogopaćenički ovaj, naših strana.
U Belviju stanujem. Gradić od grana
I gnezda. Izmenih pogled s vodičem; pogledam:
Belvi. Zatvor sa divnim pogledom
Na Pariz – dvorac himere galske –
Na Pariz – i na malo dalje, bar se...
Nalaktivši se na purpurni rub,
Kako ti »mora biti« smešan (kome) taj stub,
(I meni) moraju to biti, s visina bezmernih,
Naši Belviji i Belvederi!
Prebacujem se. Pojedinačnost. Hitnja. Mašta.
Nova godina na vratima. S kim ću i za šta
Da se kucnem preko stola? Čime? Mesto pene – vate
Pramen. Zašto? Evo i otkucava – šta ću ja tu, brate?
Šta da radim u ovogodišnjoj noći šumnoj
S tom unutrašnjom rimom: Rajner je umro.
Ako si ti, ako se takvo oko ugasilo, smračilo,
Znači život nije život, smrt nije smrt. Znači
Smračuje se: shvatiću kad se sretnemo – uspeće? –
Nema ni života, ni smrti – već nešto treće,
Novo. I iza njega (slamom bezgrešnom
Zastrvši sedmom – dvadeset šestom
Odlazećem – kakva mi sreća pesmu zapečati:
Tobom završiti, tobom započeti!)
Preko stola, neuhvatljivog okom ucveljenim,
Kucnuću se s tobom kucnjem tihim
Stakla o staklo? – Ne, ne onim u kafanskom dimu:
Ja o ti, što sliveni daju rimu:
Treće.
Vidim preko stola: krst tvoj sja pa nesta.
Koliko je mesta – izvan grada, i mesta
Za gradom! I kome to maše
Ako ne nama – žbun? Mesta – upravo naših
I ničijih više! Sve lišće! Sva četina što stoji!
Mesta tvojih sa mnom (i sa tobom tvojih).
(Koliko bi i koliko moglo
Da se govori?) Koliko mesta! Meseca koliko mnogo!
A nedelja! A kišnih predgrađa
Bez ljudi! A jutara! A zajedno sveg beznađa
Što slavuji još ni počeli nisu!
Sigurno loše vidim, jer sam u klisuri.
Ti sigurno vidiš bolje jer si se više uspeo:
Baš ništa između nas nije ispalo, uspelo.
Toliko, tako često i tako prosto.
Ništa, toliko po meri i prostoru
Našem – da ni prebrojavati ne vredi.
Ništa drugo; – ne čekaj onog što iz reda
Izlazi (nije u pravu što ispada
Iz takta!) – a u koji bi, i kako bi, sada,
U red ulazeći?
Pripev večni:
Baš ništa na nešto nečim
Bilo šta – bar izdaleka – bar sen seni!
Ništa što: čas taj, i dan taj sneni,
Dom taj – čak osuđeniku na smrt što u okovima usta
Sećanjem je poklonjeno: ta usta!
Ili smo se suviše razumeli u sredstva?
Od svega toga jedan je samo svet taj
Naš bio, kao što smo mi sami samo odsev,
Nâs, - u zamenu za sve to – sav onaj svet!
Srećno ti najneizrađenije predgrađe –
Srećno ti novo mesto, Rajnere, nov svet, Rajnere!
Srećan ti dokaza krajnji rt, pronađen –
Srećno ti novo oko, Rajnere, nov sluh, Rajnere!
Sve ti je prepreka
Bilo: strast i drug.
Srećan ti nov zvuk novog Odjeka!
Srećan ti novi odjek, novi Zvuk!
Koliko puta na gimnazijskoj stoličici:
Kakve su ono planine? Kakve rečice?
Lepi su krajolici bez turističkih krda?
Nisam se prevarila, Rajnere – raj je sav od brda,
Olujan? Ne onaj iz udovičjih tuga, ne taj-
Ta nije samo jedan raj, nad njim drugi raj
Je? U terasama? Sudeći po Tatrama –
Raj ne može da amfiteatar
Ne bude. (A zavesa nad kim je spuštena...)
Nisam se prevarila, Rajnere, Bog je natušten
Baobab što raste? Ne, Zlatni Luj nije –
Jedini Bog? Nad njim drugi je
Bog?
Kako se piše na novom mestu?
Uostalom: gde ti jesi – i stih jeste tu:
Sam i jesi stih! Kako se piše u tom žiću laku
Bez stola za lakat, bez čela za šaku
(Pest).
Poruku uobičajenim šiframa!
Rajnere, raduješ li se novim rimama?
Jer, previlno tumačeći reči iz
Rima i rimu – šta je drugo ona do ceo niz
Novih rima – Smrt?
Nema se kud: jezik je izučen.
Ceo je niz značenja i sazvučja izvučen
Novih.
Do viđenja! Do poznanstva!
Videćemo se? – Ne znam, al’ spojićemo se.
Sa meni najnepoznatijom zemljom i predelom –
S celim morem, Rajnere, sa mnome celom!
Da se ne mimoiđemo – obavesti me ranije.
Srećan ti novi nagoveštaj zvuka, Rajnere!
Na nebu lestvice, po njima s Darovima...
Srećno ti novo rukopoloženje, Rajnere!
Da se ne razliju držim dlanovima –
Iznad Rone i iznad Rarogne,
Iznad očitog i potpunog rastanka i tuge –
Rajneru – Mariji – Rilkeu – u ruke.

(Sa ruskog preveo Danilo Kiš)
Nazad na vrh Ići dole
https://vucica.serbianforum.info
Ja sam
Admin
Admin
Ja sam


Broj poruka : 42
Datum upisa : 30.06.2009

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Re: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptyČet Jul 02, 2009 4:44 am

Марина Цветаева

Антология русской поэзии МОЛИТВА

Христос и Бог! Я жажду чуда
Теперь, сейчас, в начале дня!
О, дай мне умереть, покуда
Вся жизнь как книга для меня.

Ты мудрый, Ты не скажешь строго:
- "Терпи, еще не кончен срок".
Ты сам мне подал - слишком много!
Я жажду сразу - всех дорог!

Всего хочу: с душой цыгана
Идти под песни на разбой,
За всех страдать под звук органа
и амазонкой мчаться в бой;

Гадать по звездам в черной башне,
Вести детей вперед, сквозь тень...
Чтоб был легендой - день вчерашний,
Чтоб был безумьем - каждый день!

Люблю и крест, и шелк, и каски,
Моя душа мгновений след...
Ты дал мне детство - лучше сказки
И дай мне смерть - в семнадцать лет!
Nazad na vrh Ići dole
Ja sam
Admin
Admin
Ja sam


Broj poruka : 42
Datum upisa : 30.06.2009

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Re: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptyČet Jul 02, 2009 4:46 am

Поэма о Царской Семье



Фрагменты


1

. . . . . . . .ежевика,
Плети, плетень.
Возле люльки — гляди-ка —
Вторая тень:
Грудь кумашная, шерсть богатая:
Нянька страшная, бородатая.

. . . . . . .
Сапогом следит.
В колыбель — дитю
Бородой глядит.

— Свернись катышком,
Заткнись пробочкой!
А ну`, матушка!
А ну`, кровушка!

А ну`, .......!
А ну`, милушка!
Теки, кровушка,
Домой — в жилушки.

Так на сем тебе слове —
И крест и ключ.
(А еще не уймется —
Еще покличь!)

Ла — зорь,
Сни — игирь


2

И опять — стопудовым жерновом
Половина — какого черного?
— В голубые пруды атласные —
Часа — царствованья — сплошь красного!
Настоящего Моря Красного!
От Ходынского Поля красного
До веселого и красивого
Алексея Кровоточивого
На последнюю каплю — щедрого!
Половина — давно ли первого? —
Осиянного и весеннего —
Часа — царствованья я— последнего
На Руси...
Не страшитесь: жив...
Обессилев — устав — изныв
Ждать, отчаявшись — на часы!
Спит Наследник всея Руси.


3

Аня с круглыми плечами,
Аня с пухлыми щеками
Сдобных булочек молочных,
Потолочных
Ангелочков.
Брови дугою,
Румянец до пуговок.
Между одной — и другою
И другом их.


4

Вот — двое. В могучих руках — караван.
Проходят, кивают. И — им киваю.
Россия! Не ими загублена — эти
Большие, святые, невинные дети,
Обманутые болтунами столицы.
Какие открытые славные лица
Отечественные. Глаза — нашей Ани!..
Не плачу. Боюсь замочить вышиванье, —
— Зеленые ветки. Анютины глазки —
Для Матери здешней тружусь Абалакской —
Да смилостивится... С приветом и с хлебом
Давно уже скрылись, а все еще следом
Киваю...
(И слезы на пяльцы, и слезы на пальцы,
И слезы на кольца!..) О, Господи, сколько!
Доколе — и сколько?.. О, Господи, сжалься
Над малыми сими! Прости яко я вору...

Сестре Серафиме — сестра Феодора.


5

Обитель на горе.
Молитва на коре.

Не знала та береза,
Дороги на краю,
Что в лютые морозы
Затем красу свою

— Сибирскую «корицу» —
Белила и спасала —
Чтоб русская Царица
На ней письмо писала

— За все благодарю —
Небесному Царю.

Не знала та дорога,
С березой на краю,
Зачем седобородый
Старик — ножом — кору

Срезал. — Чтоб в келье тесной,
Рукою домовитой,
Германская принцесса —
Славянскую молитву

Чертила на листке
Сибирской бересты.

О чем она просила,
Канавы на краю...
Молитва за Россию:
За родину — твою —

Мою... От мхов сибирских
По кипарисы Крыма:
За каждого злобивца —
И все-таки любимца...

Тому, кто на Горе —
Молитва на коре...

Стояла та береза —
России на краю,
— За тын, за плен, за слезы —
За все благодарю.

А если мало — плену,
А если много — тыну...
Сам назови мне цену...
А если скажешь: сына

Под кончиком пера
Коробится кора...

Стояла та Россия —
Обрыва на краю.
— И если скажешь — Сына... —
За всё благодарю,


=====

Горит, горит береста...
Летит, летит молитва...
Осталась та береста
В веках — верней гранита.





1929-1936




Черновые варианты


1

Есть у меня для твоих Княжен...
Не виноват человек: рожден,
Белые булочки, чернослив —
Не виноват виноград: красив!

Есть у меня для твоих Княжен...
— Не виноват виноград: нежён!..
Бурые лисы, седы-бобры —
Ну и девицы твои добры!

Есть у меня для твоих невест
— Есть простота — и медведь не ест!
Есть светлота — и злодей не лих! —
Всё, кроме суженых четверых.

Есть у меня для твоих Княжен
Теплые шубы — и тонкий лён.
И обогрею и разряжу —
Всем, кроме суженого, ссужу!

А на великость-то их — Байкал,
А на высокость — Алтай-алтарь:
Не обездолю, не застужу —
Всем кроме суженого — ссужу!

. . . . . . . . . . . . . .
Есть у меня для твоих Княжен
Не виноват человек: рожден!
Белые булочки, желтый сот —
Не виноват василек: растет!

Есть у меня для твоих Княжен
— Не виноват человек: рожден! —
Знатное едево, сладкий сок
— Не виноват виноград, — высок!

<16 февраля 1936>




Есть у меня для твоих Княжен
— Не виноват человек: рожден! —
Прадедов камень александрит, —
Ведь у меня и скала — родит!

<3 марта 1936>



2

О чем она просила
Кончины на краю
Молитва — за Россию
За родину — твою —

Мою... За край, что полон
Был — не ея могил
Родных. За снег, что — солон
Ея слезами был...

От мхов сибирских
По... сухумских —
За каждого злобивца,
За каждого безумца...

От льдов охотских
По . . . . . . . . . .
Сто пятьдесят мильонов —
Где все ея любимцы
. . . . . . . . . . .

<3 марта 1936>


(источник — М. Цветаева с/с в 7 тт., т. 3
М., «Эллис Лак», 1994 г.)
Nazad na vrh Ići dole
Ja sam
Admin
Admin
Ja sam


Broj poruka : 42
Datum upisa : 30.06.2009

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Re: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptyČet Jul 02, 2009 4:49 am

Свет Марине Цветајеве
http://www.ipmce.su/~tsvet/WIN/verse.html
Сајт за поетски надахнуте... flower sunny I love you Arrow Embarassed
Nazad na vrh Ići dole
Ja sam
Admin
Admin
Ja sam


Broj poruka : 42
Datum upisa : 30.06.2009

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Re: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptyČet Jul 02, 2009 4:54 am

("А следующий раз - глухонемая")
x x x

А следующий раз - глухонемая
Приду на свет, где всем свой стих дарю,
свой слух дарю.

Глухонемою - и с такою длинной -
- Вот - до полу - косой, чтоб не узнал!

7 апреля 1920


* * * ("В тумане, синее ладана")
x x x

В тумане, синее ладана,
Панели - как серебро.
Навстречу летит негаданно
Развеянное перо.

Все длилось одно мгновение:
Отчалила... уплыла...
Соперница! - Я не менее
Прекрасной тебя ждала.

5 сентября 1915




http://dnszona.ru/
Nazad na vrh Ići dole
Бранка
Admin
Admin
Бранка


Broj poruka : 249
Datum upisa : 27.06.2009
Lokacija : Београд

Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: КАО ДЕСНА И ЛЕВА РУКА   Како је волела и певала Марина Цветајева EmptyNed Jul 05, 2009 2:12 pm

КАО ДЕСНА И ЛЕВА РУКА
ТВОЈА ЈЕ ДУША МОЈОЈ ДУШИ БЛИСКА.

МИ СМО СКЛОПЉЕНИ, БЛАЖЕНО И НЕЖНО,
КАО ДЕСНО И ЛЕВО КРИЛО.

АЛ ВИХОР СЕ ДИЖЕ - ПОНОР СЕ ОТВОРИ
ОД ДЕСНОГ ДО ЛЕВОГ КРИЛА.
Nazad na vrh Ići dole
https://vucica.serbianforum.info
Sponsored content





Како је волела и певала Марина Цветајева Empty
PočaljiNaslov: Re: Како је волела и певала Марина Цветајева   Како је волела и певала Марина Цветајева Empty

Nazad na vrh Ići dole
 
Како је волела и певала Марина Цветајева
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» СОВЈЕТСКА ИМПЕРИЈА - НАСТАНАК, ТРАЈАЊЕ, ПРОПАСТ И ПОСЛЕДИЦЕ

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
вучица :: Vaša 1° kategorija :: вучица :: Растаћемо се уз смешак нас двоје - кутак за сањаре и луталице-
Skoči na: